Istorija jugoslovenske i srpske popularne muzike beleži autore koji su tokom karijere uspešno prelazili granice između matičnih žanrova i mejnstrim estradne produkcije. Zoran Kiki Lesendrić, osnivač i primarni kompozitor beogradske grupe Piloti (osnovane 1980. godine), predstavlja jednog od najaktivnijih aktera domaće scene u tom kontekstu. Njegov rad obuhvata različite aspekte muzičkog stvaralaštva – od izvođenja i pisanja tekstova, preko studijske produkcije i aranžiranja, do saradnje sa vodećim regionalnim i evropskim izvođačima.
U maju 2018. godine, Lesendrić je dao opširan intervju za dnevni list Kurir. Ovaj razgovor poslužio je kao povod za retrospektivnu analizu višedecenijske karijere, profesionalnih odnosa unutar muzičke industrije i evolucije tehnika studijskog snimanja. Kroz analizu tog intervjua mogu se precizno mapirati ključne faze razvoja beogradskog pop-rok zvuka, zakonitosti rada u velikim studijskim centrima u Beogradu i Atini, kao i uticaj autorskih tandema na oblikovanje muzičkog pejzaža bivše Jugoslavije.
Hronologija zvuka: Od novog talasa do produkcijske zrelosti (1980–1990)
Grupa Piloti započela je rad u okviru beogradske post-pank i novotalasne scene. Prvi studijski album, Piloti (PGP RTB, 1981), snimljen je u bazičnoj postavi: Zoran Lesendrić (vokal, gitara), Dragan Andrić (bas-gitara) i Nenad Konstantin (bubnjevi). Zvučnu estetiku ovog izdanja karakterisali su brzi ritmovi, minimalistički aranžmani i siroviji gitarski zvuk, karakterističan za rane radove bendova tog perioda.
Međutim, sredinom osamdesetih godina, bend menja zvučnu orijentaciju ka zrelijem, melodičnom pop-rok izrazu. Ključni trenutak u ovoj tranziciji bila je saradnja sa istaknutim klavijaturistom i producentom Lazom Ristovskim. Ristovski je u produkciju Pilota uveo napredne sintisajzere i sekvencere tog vremena, uključujući modele poput Kurzweil K2000, PPG Wave i Yamaha DX7. Ova tehnološka nadogradnja omogućila je bogatiju zvučnu sliku, definisanu slojevitim aranžmanima i preciznim ritmičkim programiranjem.
Najreprezentativniji primer ove faze je album Kao ptica na mom dlanu (1987), koji je bendu doneo široku prepoznatljivost u radijskom etru. Pored naslovne numere `Kao ptica na mom dlanu`, album je definisao standarde domaće pop-rok produkcije tog vremena, spajajući akustične instrumente sa naprednim digitalnim teksturama. Tokom ovog perioda, u kreativnom krugu oko benda bio je aktivan i Momčilo Bajagić Bajaga, čiji je autorski rad sa sastavom Instruktori delio sličan senzibilitet u pogledu urbane poetike i produkcijske preciznosti.
Saradnja sa Marinom Tucaković: Metodologija rada na tekstu i melodiji
Poseban segment u kreativnom razvoju Kikija Lesendrića predstavlja višedecenijski rad sa Marinom Tucaković, jednom od najproduktivnijih autorki tekstova na prostoru bivše Jugoslavije. Njihova saradnja započela je tokom osamdesetih godina i rezultirala je nekim od najpoznatijih numera u diskografiji grupe Piloti.
Metodologija rada ovog tandema bila je visoko strukturisana. U tehničkom smislu, proces se odvijao kroz sledeće faze:
- Komponovanje i demo faza: Lesendrić bi na akustičnoj gitari ili klaviru kreirao osnovnu harmonsku strukturu i vokalnu melodiju. Zatim bi snimao demo verziju (najčešće na kasetofonsku traku) koristeći "improvizovani jezik" (tzv. tarzan english) kako bi definisao ritmiku vokala i naglaske na pojedinim slogovima.
- Tekstualna adaptacija: Marina Tucaković bi na osnovu dobijenog demo snimka pisala tekst. Njen rad se odlikovao sposobnošću da fonetsku strukturu srpskog jezika savršeno prilagodi melodijskim akcentima, izbegavajući neprirodna skraćenja ili naglaske na nenaglašenim vokalima.
- Konačni aranžman: Nakon spajanja teksta i melodije, u studiju su se definisali konačni aranžmani instrumenata, pratećih vokala i dinamike pesme.
PORTRET JEDNOG PRIJATELJSTVA
"Marina je imala dar da u tri reči sažme ono što čovek nosi u duši godinama. Kada bih joj doneo melodiju, ona bi odmah osetila boju glasa i emociju koju tražim."
— Kiki Lesendrić
Ova saradnja pokazala je da pop-rok muzika može imati duboku poetsku crtu bez gubitka komercijalne privlačnosti na širem tržištu.
Atinski period (1993–2006): Rad u studiju Sierra i saradnja sa Dalarasom
Usled političkih i ekonomskih potresa u bivšoj Jugoslaviji početkom devedesetih, Lesendrić se seli u Grčku, gde započinje rad kao kompozitor i producent za kuću PolyGram Greece. Ovaj prelazak označio je ulazak u visoko profesionalizovanu industriju sa značajnim budžetima i najsavremenijom studijskom opremom.
Tokom boravka u Atini, Lesendrić je sarađivao sa vodećim grčkim umetnicima, među kojima se posebno ističe saradnja sa Jorgosom (George) Dalarasom, jednim od najuticajnijih interpretatora tradicionalne i moderne grčke muzike. Lesendrić je komponovao numere koje su kombinovale elemente zapadnoevropskog pop-roka i tradicionalnog grčkog melosa, koristeći akustične žičane instrumente poput buzukija, baglamasa i džure.
Ključno mesto rada bio je renomirani Sierra Studio u Atini. Tehničke specifikacije ovog studijskog kompleksa omogućile su snimanje visokog kvaliteta:
Konzole: Korišćenje Solid State Logic (SSL) i Neve* analognih mikseta.
Snimanje: Kombinacija Otari i Studer 24-kanalnih trakaša za postizanje analognog "toplog" zvuka, koji je kasnije digitalizovan i editovan na platformama tipa Pro Tools*.
- Akustika: Velike gluve sobe pogodne za snimanje kompletnih gudačkih i duvačkih orkestara uživo, što je dalo prepoznatljivu širinu i dinamiku grčkim izdanjima na kojima je Lesendrić radio.
Rad u ovakvim uslovima omogućio mu je da stekne dragocena producentska iskustva koja je kasnije, po povratku u Srbiju sredinom dvehiljaditih, primenio na domaće projekte.
Žanrovski pluralizam: Viktorija, Ceca i studijski profesionalizam
Jedan od najdiskutovanijih aspekata karijere Kikija Lesendrića jeste njegov angažman van usko definisanih okvira rok muzike. Njegov rad sa pevačicama različitih profila svedoči o profesionalnom pristupu u kojem se muzički studio posmatra kao radna sredina oslobođena estradnih predrasuda.
Saradnja sa Viktorijom (Snežanom Mišković)
Krajem osamdesetih i početkom devedesetih, Lesendrić je aktivno učestvovao u kreiranju zvuka za Viktoriju, jednu od vodećih ženskih figura domaćeg hard roka. Na albumu Spakuj se i kreni (1991), ali i ranijim projektima, Lesendrić je radio na aranžmanima i gitarskim deonicama. Zvuk je karakterisala agresivna ritam sekcija, naglašene solo gitare i snažan, promukao vokal, što je zahtevalo precizno balansiranje frekvencija u fazi miksa kako bi se zadržala jasnost teksta i vokalna snaga.
Saradnja sa Cecom (Svetlanom Ražnatović)
Njegovo učešće na albumu Idealno loša (2006), gde se potpisuje kao autor kompozicije "Lepi grome moj", izazvalo je pažnju javnosti i kritičara koji su insistirali na jasnim žanrovskim podelama. Iz tehničkog ugla, rad na ovoj pesmi odlikovao se upotrebom živih instrumenata, precizno napisanih duvačkih aranžmana i vrhunske studijske opreme. Lesendrić je u razgovoru za Kurir istakao da je profesionalizam izvođača u studiju ključni faktor uspeha pesme, nezavisno od žanrovske etikete koja joj se pripisuje.
Tabela ključnih tema i stavova iz intervjua
Sledeća tabela sumira ključne stavove koje je Kiki Lesendrić izneo u intervjuu 2018. godine, analizirane kroz prizmu muzičke produkcije i estetike:
| Tema | Detaljan stav / Produkcijski kontekst |
|---|---|
| Odnos prema rok elitizmu | Smatra da je insistiranje na žanrovskoj čistoti limitirajuće za autore. Kvalitet se meri aranžmanom i izvođenjem, a ne pripadnošću određenom muzičkom klanu. |
| Uticaj Marine Tucaković | Definiše je kao saradnika koji je uspevao da prepozna emotivni ton melodije i pretoči ga u tekstove sa visokom metričkom preciznošću. |
| Rad sa izvođačima narodne muzike | Naglašava da saradnje sa zvezdama poput Cece donose visoke produkcijske zahteve i podrazumevaju učešće najboljih studijskih muzičara na Balkanu. |
| Grčko muzičko iskustvo | Ističe rad u atinskim studijima kao ključnu školu u pogledu upotrebe akustičnih instrumenata i razumevanja mediteranske harmonije. |
| Digitalizacija i moderna scena | Primećuje promenu u distribuciji muzike (striming platforme), ali naglašava da osnova dobre pesme i dalje ostaje kombinacija kvalitetne melodije i živog izvođenja. |
Tehnološka evolucija i studijska oprema grupe Piloti
Da bi se razumela zvučna slika pesama grupe Piloti kroz decenije, neophodno je osvrnuti se na evoluciju opreme koju je Lesendrić koristio u radu. Tokom osamdesetih godina, u beogradskim studijima poput Studija 5 PGP RTB i privatnog studija Aquarius, snimanje se obavljalo na 24-kanalnim magnetofonima sa trakama širine dva inča.
U pogledu gitarskog zvuka, Lesendrić se uglavnom oslanjao na klasične modele:
- Fender Stratocaster (iz sedamdesetih godina): Korišćen za čiste, ritmičke deonice i karakteristične "glassy" tonove u pop baladama.
- Gibson Les Paul Custom: Upotrebljavan za punije, distorzirane rifove i duže solo deonice, koje su davale energiju rock pesmama grupe.
Pojačala: Najčešće su korišćeni modeli Marshall JCM800 i Roland Jazz Chorus-120*, što je obezbeđivalo širok dijapazon od sirovog rock drajva do kristalno čistog, prostornog (chorus) zvuka.
U kasnijoj fazi rada, nakon povratka iz Grčke, Lesendrić u svoj beogradski studio uvodi hibridni sistem rada – kombinujući analogne mikrofone (poput legendarnog Neumann U87) i pretpojačala sa modernim softverskim paketima za digitalnu obradu zvuka.
Zaključak
Intervju koji je Kiki Lesendrić dao za Kurir u maju 2018. godine predstavlja svedočanstvo o transformaciji domaće muzičke industrije iz analognog u digitalno doba, kao i o prevazilaženju žanrovskih granica u ime profesionalizma. Kroz analizu njegovog rada – od novotalasnih početaka sa Pilotima, preko studijskog učenja u Atini i saradnje sa regionalnim zvezdama svih žanrova – uočava se autor koji je uvek težio tehničkoj perfekciji i melodijskoj jasnosti. Njegov opus ostaje trajan doprinos diskografiji ovog regiona, obeležen saradnjama koje su redefinisale pojam pop i rok produkcije na Balkanu.
Originalni izvor i referenca: Pretraga članka na portalu Kurir