Originalni izvor: Danas

Kiki Lesendrić: Rokenrol je životna filozofija

Zoran Kiki Lesendrić, kompozitor, producent i osnivač beogradskog sastava Piloti, predstavlja jednu od ključnih figura u razvoju jugoslovenske i srpske pop-rok scene. Kroz karijeru koja traje duže od četiri decenije, Lesendrić je evoluirao od novotalasnog buntovnika do zrelog autora i producenta sa prepoznatljivim potpisom na prostorima Balkana i jugoistočne Evrope.

U intervjuu za dnevni list „Danas“ iz 2011. godine, Lesendrić analizira sopstvenu autorsku poetiku, tehničke aspekte muzičkog stvaralaštva, uticaj tehnološkog progresa na produkciju zvuka, kao i društveni položaj rok muzike u savremenom dobu.

Novotalasni koreni i rani studijski rad (1980–1984)

Grupa Piloti osnovana je 1980. godine u Beogradu, u jeku ekspanzije Novog talasa. Prvu postavu činili su Zoran Kiki Lesendrić (vokal, gitara), Dragan Andrić (bas-gitara), Goran Bogićević (gitara) i Nenad Atanasijević (bubnjevi). Njihov debitantski album Piloti, koji je PGP-RTB objavio 1981. godine, doneo je fuziju gitarskog panka i power-popa, karakterističnu za tadašnju beogradsku klupsku scenu.

[Klupska scena Beograda 1980] ---> [Prvi album: Piloti (1981)] ---> [Singl: Ne veruj u idole]

v [Studio 5 PGP-RTB]

Snimanje debitantskog albuma realizovano je u kultnom Studiju 5 PGP-RTB-a, pod producentskom palicom Dragana Vukićevića. Ključna numera sa ovog izdanja, „Ne veruj u idole“, izdvojila se minimalističkim aranžmanom i jasnom kritičkom porukom usmerenom ka idolopoklonstvu tadašnje omladinske subkulture. Pesma je snimljena korišćenjem bazičnih analognih tehnologija tog vremena, sa fokusom na suv i direktan zvuk ritam-sekcije i oštre gitarske rifove bez suvišnih efekata.

Drugi album, Dvadeset godina (1982), producirao je Saša Habić, renomirani muzički producent koji je u zvuk benda uveo složenije aranžmanske strukture i sintisajzerske deonice. Ovaj period obeležila je tranzicija sa sirovog novotalasnog zvuka ka melodičnijim pop-rok formama, što je postavilo temelje za kasniji diskografski uspeh grupe.

Umetnički i tehnički uspon: Saradnja sa Lazom Ristovskim i Bajagom (1987–1993)

Nakon kraće pauze sredinom osamdesetih godina, Lesendrić ponovo okuplja bend sa promenjenom postavom i jasnim usmerenjem ka visokoj studijskoj produkciji. Album Kao ptica na mom dlanu (1987) predstavlja prekretnicu u radu grupe. Snimljen je u studiju „M-2“ Radio Novog Sada pod produkcijskim vođstvom Dušana Petrovića Šanea.

Na ovom projektu ključnu ulogu odigrao je Laza Ristovski, jedan od najuticajnijih jugoslovenskih klavijaturista i programera. Ristovski je u aranžmane uneo savremene elektronske instrumente, uključujući:

Ova oprema je omogućila stvaranje bogate zvučne teksture koja je savršeno parirala tadašnjoj zapadnoevropskoj produkciji. Naslovna numera „Kao ptica na mom dlanu“ postala je ogledni primer sofisticiranog pop-roka, sa prepoznatljivim uvodnim akordima na klavijaturama i pažljivo balansiranom vokalnom interpretacijom.

Značajan saradnik na ovom izdanju bio je i Momčilo Bajagić Bajaga, koji je doprineo tekstualnim rešenjima i vokalnim aranžmanima, čime je dodatno učvršćen urbani, beogradski senzibilitet grupe.

[PPG Wave & Emulator II] + [Kiki: Melodijska linija] + [Bajaga: Tekstovi] = Album "Kao ptica na mom dlanu"
Usledio je album Osmeh letnje noći (1988), koji su zajednički producirali Kiki Lesendrić i Laza Ristovski, dok je album Neka te bog čuva za mene (1990) doneo saradnju sa Goranom Bregovićem i pesnikom Duškom Trifunovićem. Ipak, najupečatljiviji autorski rad ovog perioda jeste muzika za televizijsku seriju i film Zaboravljeni (1990). Noseća kompozicija „Zaboravljeni“ karakteriše se melanholičnim aranžmanom sa izraženim deonicama na violončelu i sintisajzerskim atmosferama Laze Ristovskog, što je vizuelnom narativu o marginalizovanoj omladini dalo duboku emotivnu dimenziju.

Atinske godine, produkcijski rad i grčka scena (1993–2006)

Usled društveno-političke krize na prostoru bivše Jugoslavije, Lesendrić 1993. godine seli svoje aktivnosti u Atinu, gde započinje višegodišnju uspešnu karijeru kao kompozitor, aranžer i producent za grčke izvođače. Ovaj period obeležio je prelazak na napredne analogno-digitalne hibridne sisteme snimanja u prestižnim atinskim studijima poput Sierra Studios i Sound Studio. U Grčkoj, Lesendrić ostvaruje saradnju sa nekim od najvećih imena tamošnje scene: * George Dalaras (Jorgos Dalaras): Saradnja na albumima koji su spojili balkanski senzibilitet i tradicionalni grčki melos. * Filippos Pliatsikas (grupa Pyx Lax): Rad na fuziji rok muzike i tradicionalnih instrumenata poput buzukija i džurasa. * Melina Aslanidou: Komponovanje balada sa modernim pop-rok aranžmanima. Tokom ovog perioda, Kiki Lesendrić je usavršio tehnike snimanja akustičnih instrumenata u prostoru, kombinujući prirodnu akustiku studijskih soba sa analognim procesorima zvuka (kao što su Lexicon 480L efekti i Neve kompresori). Njegov rad u Grčkoj rezultirao je platinastim tiražima i priznanjima za producenta godine, potvrđujući da autentična melodijska linija uspešno prevazilazi jezičke barijere. Pored rada na grčkoj sceni, Lesendrić je povremeno komponovao i za domaće izvođače. Njegov rad na baladi „Vazduh koji dišem“ (1993) za Cecu Ražnatović, sa tekstom Marine Tucaković, predstavlja primer tehnički besprekorno aranžirane pop balade sa dinamičnom gradacijom i upotrebom živih gudačkih instrumenata.

Povratak na scenu i tehnološka tranzicija (2008–danas)

Povratak Kikija Lesendrića na domaću scenu obeležen je 2008. godine objavljivanjem solo albuma Mesec na vratima. Izdanje je snimljeno u modernom digitalnom okruženju, koristeći Pro Tools HD sisteme, ali uz zadržavanje klasičnog pristupa snimanju žive ritam-sekcije i gitara kroz cevna pretpojačala (Avalon, Universal Audio). Na ovom albumu našao se hit „Te noći smo se potukli zbog nje“, koji karakteriše čvrst gitarski rif, moderni bubnjarski ritam i nostalgičan tekst koji referiše na prošla vremena. Produkcija ovog albuma pokazala je uspešan spoj analogne topline i digitalne preciznosti.
[Analogni instrumenti: Bubanj/Gitara] ---> [Cevna pretpojačala] ---> [Pro Tools HD (24-bit/96kHz)]

U narednim godinama usledili su albumi Slučajno i namerno (2012) i Mali tragovi na nebu (2022). Lesendrić u svom studijskom radu danas kombinuje digitalne simulacije i autentični analogni hardver. Na koncertima uživo, Piloti koriste digitalne miksete poslednje generacije (DiGiCo, Soundcraft Vi), obezbeđujući konzistentan i čist zvuk bez obzira na akustičke izazove prostora poput Beogradske arene ili stadiona Tašmajdan.

Tehnički i produkcijski pregled ključnih izdanja

Godina Album / Projekat Glavni studio i lokacija Ključna oprema / Tehnologija Saradnici
1981 Piloti Studio 5 PGP-RTB, Beograd 24-kanalni analogni magnetofon, direktan gitarski zvuk Dragan Vukićević (prod.)
1987 Kao ptica na mom dlanu Studio M-2, Novi Sad PPG Wave 2.3, Emulator II, Yamaha RX-11 Laza Ristovski, Bajaga
1990 Zaboravljeni (OST) Studio Laze Ristovskog, Beograd Korg M1, Roland D-50, akustični gudači Laza Ristovski
1997 U radu sa George Dalarasom Sierra Studios, Atina SSL 4000 G+ konzola, Studer A827 magnetofoni George Dalaras
2008 Mesec na vratima Studio Kiki, Beograd / Atina Pro Tools HD, Avalon VT-737sp, Neumann U87 Lokalne studijske snage

Estetika, autorski integritet i društveni kontekst

U razgovoru za „Danas“ iz 2011. godine, Lesendrić se osvrće na suštinu rok muzike, definišući je kao životnu filozofiju koja prevazilazi puki žanrovski okvir. Prema njegovim rečima, rokenrol predstavlja svesnu odluku pojedinca da kritički posmatra svet, reaguje na društvene anomalije i zadrži autentičnost u vremenima ubrzane komercijalizacije.

Kao autor koji je radio u različitim epohama, on naglašava razliku između analognog procesa stvaranja i moderne digitalne hiperprodukcije:

„Digitalna tehnologija je demokratizovala proces snimanja muzike. Danas svako može imati studio u sopstvenoj sobi. Međutim, ta dostupnost često eliminiše filtere kvaliteta. Računari mogu da ispeglaju svaku grešku, ali ne mogu da stvore emociju ili da zamene dinamiku živog benda koji svira zajedno u prostoriji. Nesavršenosti u sviranju su ono što muzici daje ljudski karakter i dušu.“

Njegov autorski rad odlikuje se specifičnim tretmanom melanholije i nostalgije. Umesto pasivnog žaljenja za prošlošću, nostalgija u pesmama grupe Piloti funkcioniše kao estetski instrument – most između različitih generacija slušalaca. Pesme poput „Svet je lep kada sanjamo“ i „Zaboravljeni“ ne gube na aktuelnosti jer komuniciraju univerzalna ljudska stanja: prolaznost, potragu za identitetom i očuvanje ličnog integriteta u turbulentnim vremenima.

Pored muzičkog rada, Lesendrić se zalaže za sistemsko uređenje autorskih prava na Balkanu, ukazujući na to da je profesionalni status muzičara neodvojiv od pravne regulative i zaštite intelektualne svojine. Ovaj pragmatični pristup, spojen sa umetničkom doslednošću, osigurao je grupi Piloti dugovečnost i stabilnu poziciju na regionalnom muzičkom nebu.

U vremenu kada se muzička industrija ubrzano transformiše kroz striming servise i instant formate, Kiki Lesendrić i Piloti ostaju dosledni tradicionalnom albumskom formatu i koncertnoj energiji, dokazujući da zanatska preciznost, autorska iskrenost i vrhunska produkcija predstavljaju najefikasniji odgovor na prolaznost vremena i promenu trendova.

Originalni izvor i referenca: Pretraga članka na portalu Danas